Katolička crkva

PRIJEPOLJE

Krajem 19. veka moćna Austrougarska monarhija dolazi na obale Lima i na ovim prostorima se osetio uticaj nove civilizacije. Posle Turske imperije, Prijepolje pada pod austrougarsku vlast, i neko vreme je u Prijepolju vladala dvojna uprava. Na desnoj obali Lima vladala je turska, a na levoj austrougarska monarhija. Iz austrougarskog perioda u Prijepolju je ostala Katolička crkva, koja je podignuta na velikoj steni na levoj obali Lima u blizini nekadašnjih austrougarskih kasarni. Služila je kao kapela za vojni austrougarski garnizon, u čijoj blizini se nalazilo i vojničko groblje. Odlaskom austrougarske vojske ostala je sačuvana i predstavlja jedan od simbola Prijepolja.

Savine isposnice

PRIJEPOLJE

Do Savine isposnice, smeštene u kanjonu reke Mileševke, sa leve strane Mileševe, od 2016. godine, dolazi se pešačkom stazom. Strmu, usku stazicu zamenilo je kameno stepenište koje vodi do mesta gde je Sveti Sava tihovao, a monasi iz manastira Mileševe prepisivali knjige. U Savinoj pećini nalazi se izvor vode za koju se veruje da se pred grešnikom skriva, a da je mogu dohvatiti samo oni koji nisu grešni. U narodu se veruje da ova voda ima isceliteljska svojstva. Pred ulazom u pećinske isposnice najvećeg srpskog svetitelja, očuvana je Savina stolica. Kameno stepenište iznad ambisa proteže se na oko 200 metara i vodi do dva vidikovca i galerije ispod isposnica. Uređenje staze i Savinih isposnica, koje se smatra kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, urađeno je povodom obeležavanja 800 godina manastira Mileševe i značajno obogaćuje turističku ponuda Prijepolja.

Crkva brvnara u Radijevićima

NOVA VAROŠ

Druga značajna crkva brvnara na području novovaroške opštine je crkva u selu Radijevići. Crkva je posvećena Svetoj Bogorodici, a podigao ju je 1808. godine sveštenik poreklom iz Hercegovine, Vasilije Purić. U osnovi crkva ima zidani kameni podrum iznad kojeg je četvrtasta građevina od talpi – brvana, sa krovom prektrivenim šindrom. Oltarska apsida nema širinu naosa i, poput podruma, zidana je od lomljenog kamena. U crkvi se nalazi pet ikona darovitog slikara Andrije Raičevića, kao i srebrni, delimično pozlaćeni diskos kojeg je 1673/74. godine zoograf Andrija priložio „manastiru Arhistratiga na reci Tari“. Umetnički gledano, ikone iz Radijevića spadaju u najlepša likovna ostvarenja XVII veka, a njihova konzervacija izvršena je 1960. godine, kada su izvedeni i zaštitni radovi na crkvi.

Crkva Svete Trojice u Novoj Varoši

NOVA VAROŠ

Ova crkva izgrađena je u periodu od 1857. do 1869. godine. Prema sačuvanim dokumentima crkva je podignuta sredstvima tadašnje Crkveno-školske opštine Nova Varoš, „prilozima od pisanija seljaka i građana“, a za njenu izgradnju poseban prilog u iznosu od deset hiljada groša dala je i tadašnja turska vlast. Godine 1870. došlo je do urušavanja kubeta na hramu, pa je ono ponovo podignuto 1873. godine kada je crkva i osveštana.

Manastir Kumanica

SJENICA

Manastir Kumanica nalazi se u ataru sela Vrbnica, na rubnom delu opštine Sjenica, na granici Srbije i Crne Gore. Smešten je u kanjonu reke Lim, uz samu železničku prugu Beograd – Bar, na magistralnom putu Prijepolje – Bijelo Polje. Manastir je posvećen Svetom arhistratigu Gavrilu, a iako se u pisanim dokumentima prvi put pominje 1514. godine, izgrađen je najverovatnije u XIV veku, na šta ukazuju i pojedini delovi ploča nađeni u ruševinama prvobitnog zdanja manastira koji potiču iz razdoblja od kraja XIII do sredine XV veka. U hrišćanskoj crkvenoj tradiciji manastir Kumanica poznat je i po tzv. Kumaničkom jevanđelju, koje je 1604. godine kao poklon manastiru priložio jeromonah Zaharije. Ovaj značajan rukopis je nastao početkom XVI veka, dok ilustracije četvorojevanđelja izuzetne lepote potiču iz XIV i XV veka. Portreti jevanđelista, vrhunska dela umetnosti XIV veka umetnuta su u mlađi rukopis koji je ukrašen u XVI veku, a za taj period se vezuje i najveći broj fragmenata fresaka. Rukopis Kumaničkog jevanđelja danas se čuva u prostorijama Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu.

Manastir Svetog Nikole u Dabru

PRIBOJ

Manastir Svetog Nikole u Dabru jedan je od najznačajnijih episkopskih centara srednjovekovne Srbije, poznatiji kao manastir Banja kod Priboja. Prema istorijskim podacima, manastir je najverovatnije izgrađen još u XII veku. U nekim dokumentima, manastir pod imenom „u Banji, na Donjem Limu, na granici Raške i Bosne“, pominje se još 1153. godine, petnaest godina pre nego što se Stefan Nemanja proglasio velikim županom, dok istorijski podaci kažu da je Sveti Sava 1219. godine u manastiru Svetog Nikole uspostavio Dabarsku episkopiju i za prvog episkopa postavio Hristofora, svog učenika iz Hilandara. Manastir je počeo da gubi na značaju nakon potpadanja ovih krajeva pod vlast bosanskog bana Tvrtka I Kotromanića i premeštanja sedišta Dabarske episkopije u manastir Mileševu. Nakon toga, manastir Svetog Nikole pominje se tek 1530. godine u delima poznatog austrijskog putopisca slovenačkog porekla Benedikta Kuripešića. Jednu od najvećih obnova manastir je doživeo 1574. godine, kada je naslikan i životopis na levom zidu priprate. U vremenima nakon toga manastir je paljen i obnavljan u nekoliko navrata, a poslednji put porušen je nakon ustanka 1875. godine.

Manastir Davidovica

PRIJEPOLJE

Crkva posvećena Bogojavljenju podignuta 1281.god.To je zadužbina monaha Davida, Vukanovog sina, a Nemanjinog unuka. Život u manastiru tekao je normalno sve do turske najezde u ove krajeve polovinom 15.veka. Manastir Davidovica je razoren najverovatnije u vreme Velike seobe Srba pod patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem. Prilikom arheoloških iskopavanja 1958.god. utvrđeno je da se pod temeljima crkve nalaze temelji starije građevine, najverovatnije rimske bazilike iz 6.veka. U crkvi je pronađena grobna ploča koja se na izvestan način vezuje za kneza Vratka, oca kneginje Milice. Otuda i legenda o Davidovici kao grobnoj crkvi braće Jugovića. Legendu je unekoliko potkrepilo i arheološko istraživanje iz 1997.god. kada je otkriveno osam grobova sa nadgrobnim pločama. Na jednoj od grobnih ploča u natpisu je pomenuto „rab božiji Dimitrije, a zovom Vratko“.Ovo je bilo dovoljno da se ime Vratko dovede u vezu sa ocem kneginje Milice i Davidovica prikaže i kao grobna crkva braće Jugovića, čija je tela posle Kosovske bitke tu prenela kneginja Milica. Manastir je 2,5 km udaljen od magistralog puta u Brodarevu.

Manastir Mileševa

PRIJEPOLJE

Osmovekovna Mileševa, dragulj među svetinjama, svedoči o srpskom i pravoslavnom postojanju na prostorima Raške oblasti.Manastir, koji je spomenik kulture od izuzetnog značaja, podigaoje kralj Stefan Vladislav u prvoj polovini 13. veka.Freske Mileševe se ubrajaju među najbolja evropska ostvarenja iz ovog doba, a najpoznatija je Beli Anđeo. Upravo ovom freskom se Evropa prvi put predstavila Americi preko satelita u 20. veku. Manastir, smešten pet kilometara uzvodno od ušća Mileševke u Lim, u narodu je najpoznatiji postao 1236. godine kada je telo prvog srpskog arhiepiskopa, prosvetitelja i državnika Svetog Save preneto u Mileševu iz Trnova. Samo vek nakon Gutenbergove, štamparija je radila i u Mileševi. Turci su je više puta spaljivali, ali se uvek ponovo uzdizala i gradila. Mileševa je imala dve velike obnove, prvu za vreme patrijarha Makarija Sokolovića i drugu 1863. kada je manastir dobio današnji izgled. Već duži niz godina manastir prima posetioce i turiste u svom novoizgrađenom konaku gde gosti osim prenoćišta dobijaju i priliku da zađu u manstirsku biblioteku i riznicu.

© 2022. Designed by s1mke3