Askerli džamija u Uglu predstavlja najstariju sačuvanu džamiju na prostoru opštine Sjenica. Sagrađena je 1704. godine u okviru turskog vojnog utvrđenja koje je u to vreme imalo veoma značajnu ulogu s obzirom na geostrateški položaj celokupnog područja Sjeničko-pešterske visoravni i blizini granice. Džamija je izgrađena od klesanog kamena sa kupolom i munarom, koji su početkom XIX veka porušeni. Tokom XIX i XX veka džamija je u nekoliko navrata rušena i spaljivana (1804. i 1912. godine, kao i u toku Drugog svetskog rata), i od strane mesnog stanovništva ponovo obnavljana. Poslednja obnova džamije izvršena je 1976. godine. U narodu ovoga kraja postoji predanje koje govori o staroj džamiji u selu Ugao i šumi koja joj pripada. Svojevremeno, neki čovek se oglušio o staro predanje o zabrani seče džamijske šume i za sebe odsekao jedno stablo kako bi napravio rogove na tek sagrađenoj kući. Nekoliko dana nakon toga nad selom se nadvi oluja, a u strašnom nevremenu prvi grom udari upravo na novopodignuti krov. Od tada, šumu kraj bogomolje niko ne mora da čuva jer, kako sami meštani kažu „šuma se sama čuva“.
Džamija Sultan Valide (Pertevnihal Valide sultan džamija, poznata kao Sultanija Valida) nalazi se u samom centru Sjenice. Sagrađena je sredinom XIX veka kao zadužbina majke turskog sultana Hamida. U graditeljskom smislu džamija ima sve odlike monumentalne arhitekture kojom dominira velika kupola, prečnika oko 15 metara (do pred kraj XX veka najveća kupola na Balkanu). U narodu je sačuvana legenda o postanku džamije koja kaže da su hajduci i odmetnici opljačkali karavane sa Validinom robom. Kada je, nakon dugog čekanja, sultanija povratila svoju robu i dukate, dala je da se u Sjenici izgradi džamija koja je po njenom zadužbinaru i dobila ime džamija Sultan Valide. Danas je ovo jedina carska džamija u užoj Srbiji. U toku 2017. i 2018. godine izvršeni su kompletni restauratorski radovi, autentičnost džamije je u potpunosti očuvana.
Hasan-agina džamija u starom Priboju je najveća i najlepša džamija u pribojskom kraju. Sagradio ju je pribojski muselim (upravnik) Hasan-aga, sin Mustafin, oko 1758. godine. Dolazeći na položaj upravnika pribojske oblasti, on je najpre podigao mesdžid, a ubrzo zatim i munare džamije koja je po njemu nešto kasnije i dobila ime Hasan-agina džamija. Pored džamije, Hasan-aga je u svom rodnom gradu sagradio i mekteb, kao i neke druge objekte koje je vakufnamom od 7. jula 1758. godine zaveštao Bogu i na korišćenje ljudima. Tokom svog postojanja, Hasan-agina džamija je dva puta gorela i bila obnavljana, a poslednja temeljna rekonstrukcija kojom je i dobila svoj današnji izgled urađena je 1982. godine. U dvorištu džamije očuvani su nišani od kojih onaj najstariji, kako se pretpostavlja, pripada samom Hasan-agi, a oni ostali njegovim potomcima.
Džamija u Gradacu jedna je od najstarijih džamija na Gornjoj Pešteri. Podignuta je 1764. godine, a temeljna rekonstrukcija džamije izvršena je u periodu od 1933. do 1937. godine, kada je na mestu stare izgrađena potpuno nova džamija. Džamija je dimenzija 9x11 metara i sagrađena je od klesanog kamena. U samom naselju Gradac u opštini Tutin inače postoje ostaci starog utvrđenja za koje se veruje da su ga podigli još Iliri. Arheološki nalazi sa ovog lokaliteta, ostaci srednjovekovnih nekropola i stećaka, upućuju i na postojanje bogumilskih naseobina na ovom području koje je od davnina poznato po velikim nalazištima krečnjaka.
U džamiji u Hisardžiku nalazi se Kur’an koji je star oko 400 godina. Kur’an je u rukopisu i pisan je izuzetnim stilom. Njegov format je 40x30 cm i težak je 4,90 kg. Na zahtev Muzeja iz Prijepolja Kur’an je u septembru 2005. godine poslat Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu na konzerviranje jer je bio u dosta lošem stanju. Kuran iz Hisardžika je bez ikakvih dilema star oko 400 godina, jer su po pergamentu na kome su rukom ispisane sve njegove stranice, načinu pisanja, formatu, veličini i broju stranica kao i nizu drugih parametara, stručnjaci utvrdili da potiče sa početka 17. veka.
Džamija je podignuta u periodu od 1895-1900. godine, na temeljima nekadašnje, dosta manje džamije sa drvenom munarom, koju je sagradila Meva kaduna za svoga muža Mahmut-bega, koja je po njemu i dobila naziv. Mahala okolo džamije se takođe nazivala Mahmut-beg mahalesi. Mala džamija nije mogla zadovoljiti potrebe vernika pa su odlučili da na tom mestu sagrade novu – veću džamiju. Pomoć za izgradnju džamije dale su turske vlasti, ali najveća novčana sredstva dali su sami vernici u prvom redu bogati trgovci, age i begovi. U džamijskom kompleksu se osim džamije nalaze šadrvan i prostrani harem koji je sav u zelenilu i cveću. U haremu džamije nalazi se šadrvan sa šest česmi, koji je podignut 1929. godine. Do sada je obnavljan vise puta. Nalazi se u centru grada, pored zgrade Prijepoljskog muzeja.
Džamija u Šarampovu je jedna od najstarijih sandžačkih džamija. Sagrađena je kao zadužbina Ibrahim-paše, sina Skender-bega hercegovačkog subaše, kasnije paše i sandžak-bega, i unuka Ibrahim-paše Vraneševića, deftedara i sekretara u vladi velikog vezira Ahmet-paše Hercegovića 1572. godine, za vreme namesništva hercegovačkog sandžak-bega, Sinan-bega Bajramagića-Boljanića (1564-1586). Zadužbinar džamije Ibrahim-paša rođen je oko 1540. godine u Poblaću, kadiluk Prijepolje, gde mu je otac Skender imao „ogromna imanja i višespratnu kulu, ograđenu kamenim zidom u prečniku od 90 metara“ i koje se i danas zove Skenderovina. Pored džamije, Ibrahim-paša je u Šarampovu izgradio i dva velika hana, hamam, jednu tekiju, dva mekteba i deset dućana. Tokom istorije, džamija je u nekoliko navrata rušena, a jedno od najtežih razaranja doživela je 1737. godine u Ugarsko-turskom ratu, kada su uništene i arhiva i biblioteka džamije, kao i kamena ploča (tarih) sa hronogramom na kome je pisalo ime ktitora i godina izgradnje džamije. Zahvaljujući donatorstvu Baki-hanume, u drugoj polovini XIX veka džamija je obnovljena i u značajnoj meri proširena i dograđena, a osim džamije tada su izgrađeni i medresa i han. Uz samu džamiju nalazi se mezarje sa starim nišanima, bogato izrađenim i u raznim stilovima (ulemanski, derviški, aginski, hadžijski, pašinski, trgovački, momački, devojački i drugi nišani). Pored džamije su i mezari graditelja džamije – Ibrahim-paše i njegove sestre Kajdafe. Nišani na njihovim mezarima najstariji su očuvani nišani na teritoriji Prijepolja.
© 2022. Designed by s1mke3